Gornja isposnica Sv. Save blizu manastira Studenice napravljena je u jednom prirodnom udubljenju iznad ambisa nad rekom Studenicom.
Malo monaško stanište zalepljeno je na stenu slično lastavičijem gnezdu. Upravo na ovom mestu hilandarski monah Averkije je 1619. godine prepisao Studenički tipik Sv. Save. Na njegovom završetku je, između ostalog, napisao:
„Ovaj tipik, to jest obraznik, Svetoga Save Srpskog prepisa se godine 7127. [1619] u pećini Svetog Save isposnici, jer bi pre nas napisan rukom Svetoga Save godine, reče, 6708. [1200], kada se prestavi gospodin Simeon. I tako da niko ne otežava i preokreće, jer mnoge su reči obične u ovom nomokanonu, ali veoma korisne. (…) Pri igumanu kir Teofilu napisano.“
Četrdesetih godina prošlog veka u kompleksu Isposnice sazidani su kameni stupci uza blago zakošene vertikalne stene. Na njima je izgrađen pristupni most od hrastove građe koji vodi ka Kuli isposnici. Istovremeno sa njegovom gradnjom, po sredini mosta formiran je natkriveni trem, koji je kasnije zastakljen i zatvoren sa bočnih strana. Ovu obnovu sa gradnjom drvene prilazne konstrukcije ostvario je studenički shi-monah Gavrilo, koji je vodio brigu o Isposnici, živeći u njoj od 1939. do 1981. godine.
Isposnicu je 1981. godine zadesio požar kada je u potpunosti izgorela unutrašnjost Kule. Rekonstrukciji Kule se pristupilo 1984. godine, a radovi na obnovi unutrašnjih međuspratnih konstrukcija koje su izvedene prema originalnim ležištima prvobitnih greda, kao i izrada prozora koji su ugrađeni na originalnim mestima i izrada nameštaja, trajali su do 1986. godine. Projektant i rukovodilac radova bio je arhitekta Siniša Temerinski ispred Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograd. Kasnijim zalaganjem arhitetkte Temerinskog sanirane su posledice urušavanja svoda na crkvi Sv. Đorđa, koji je teško bio oštećen odronjavanjem komada stene 1988. godine. Sanacija crkve Sv. Đorđa izvedena je 1992. i 1994. godine prema projektu i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograd.
Nakon skoro osam decenija od ustrojavanja pristupnog mosta, usled stalne izloženosti kiši i snegu koje vetar nanosi na delove mosta, njegova konstrukcija se deformisala i u velikoj meri propala. NJeno dalje korišćenje predstavljalo je opasnost od mogućeg urušavanja.
Takvi uslovi su iziskivali preduzimanje hitnih radova na njegovoj sanaciji. Još su 2014. godine, arhitekta Slobodan Barišić ispred Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd u saradnji sa profesorom dr Nenadom Šekularcem sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, ustanovili potencijalne pretnje i rizike za dalju upotrebu mosta. Nakon snimanja i analize postojećeg stanja izradili su projektnu dokumentaciju koja je predvidela kompletnu zamenu drvene konstrukcije i objekta koji se na njoj nalazi, ali i statičku sanaciju kamenih zidanih oslonca i obrušene podzide.
Finansijska sredstva za obnovu prilazne drvene konstrukcije obezbeđena su 2017. godine od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, a preko Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo. Tokom jeseni iste godine započeti su pripremni radovi koji su obuhvatili nabavku i prenošenje hrastove građe, gvozdene skele, cementa, peska i svog potrebnog materijala za izvođenje radova. Iako je bilo poznato koliko je dug i težak pristup lokaciji Isposnice, prenos konstruktivnih elemenata drvene građe i materijala bio je moguć jedino sa konjima. Uz mnogo truda i strpljenja prenešena je sva potrebna građa i matrijal, a izvođenje radova nastavljeno je u proleće 2018. godine. Materijal je nedeljama iznošen tako što su ga nosili ili vukli konji. Svaki od pet konja imao je svog vodiča koji ga je morao pažljivo navoditi da ide uskom planinskom stazom.
Da bi se stvorili bezbedni uslovi za izvođenje radova izvršena je statička sanacija i preziđivanje obrušene podzide. Demontažom trema, ograde, talpi, kao i uklanjanjem elemenata noseće konstrukcije ostvareni su uslovi za formiranje i hidroizolovanje kruna postojećih stubaca, nakon čega je bilo moguće pristupiti izradi i montaži novih hrastovih elemenata prilazne konstrukcije.
Tesarski radovi izvođeni su uz poštovanje starih tehnika tesanja, a svaki element je zasebno obrađivan. Komponovanje pristupnog mosta majstori su prilagođavali geometriji stena. Uklapanje u prirodni ambijent ostvareno je uz posebnu veštinu izrade i sklapanja drvenih elemenata na licu mesta. Da bi se osigurala dugotrajna zaštita čitava konstrukcija zaštićena je specijalnim premazima za impregnaciju. Nad krovnom konstrukcijom trema je postavljena hidroizolacija, a krovna ravan trema prepokrivena je šindrom. Posebna veština u oblikovanju hrastove građe uočava se u izradi konstrukcije trema, a posebno drvenih vrata.
Ovaj izuzetno zahtevan poduhvat u stvaranju uslova za bezbedniji pristup osamljenoj i skrivenoj isposnici Sv. Save sproveden je u izuzetnoj saradnji učesnika okupljenih oko ovog projekta sa raznih strana.
Radove je izvelo građevinsko preduzeće „KOTO“ iz Beograda, koje je tokom izvođenja radova doniralo mnoge troškove koje nije bilo moguće predvideti. Posebnu istrajnost i posvećenost u radu, organizujući svakodnevno izvođenje radova, od prenošenja građe do završnih radova, pokazao je šef gradilišta Stefan Milosavac. Nesebičnu pomoć, pored samog rada na izvođenju mosta pružio je predsednik mesne zajednice sela Savova Radulo Tulumbić – Milanko. Za ojačanje noseće konstrukcije mosta sav čelični materijal donirao je Milomir Gračanac iz preduzeća Evrotehna iz Kraljeva, koji je rođen u selu Ponore nedaleko od Isposnice.
Rešavanje arhitektonskih problema i projektantski nadzor tokom izvođenja radova sprovodila je dr Nevena Debljović Ristić, arhitekta, koordinator radova za manastir Studenicu ispred Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Za konzervatorski nadzor bila je zadužena Danijela Mladenović, arhitekta Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva.
Bez stalnog prisustva i istinske podrške igumana dr Tihona Rakićevića i bratstva manastira Studenice ovaj poduhvat ne bi mogao biti realizovan. Zalaganje i briga, finansijska i svaka druga pomoć manastira Studenice u mnogim teškim situacijama učinili su da se ostvari ova izuzetno značajna obnova.
Početkom leta završena je prva faza radova u kompleksu Gornje isposnice Sv. Save, a nastavak radova na uređenju se očekuje u narednoj 2019. godini.
Izvor: Manastir Studenica
Fotografije iz vazduha: Slobodan Kunevski